........*Endless night*........
Tužne su i bolne uspomene koje bude sjećanja na jučerašnji dan. Tuga je obasjala nemirno i prestrašeno srce, zavladala je dušom koja tone u duboku depresiju . Sjećat ću se noći koja je trajala vječno.....sjećat ću se svih proteklih noći koje su trajale vječno. One su snaga i moć koje pokreću uvenuli život. Gorka je bol osjetiti onu tugu koja proždire srce vraćajući trenutak bolnih uspomena i sjećajući se prošlosti koja budi čudnovate osjećaje. Sjećanja su bolna kao i trenutak kojim prolazi beskrajna noć....nestala je divna slika tračka sreće koji se nadzirao u sudbini koja je poput mača u kamenu zarobljena zauvijek. Hvala ti što se moje srce raspuknulo u bezbroj komadića. Nadam se da će i ovo jednom proći te da će rane brzo zacijeliti. A do tada neka mojim tijelom teče bolna krv gorkog života i tužnih sjećanja na tu divnu beskrajnu noć...!
...::::Ocean SOUL::::....
Putujem zemljom beskraja, bez riječi hodajući dugačkom stazom obasjanu mjesečevim svijetlom. Na tren, zastanem i pomislim...Nebo je bilo zasuto sjajnim zvijezdama koje su pratile moje misli pretvarajući ih u stvarnost. Potpuna tišina prekrivala je dojam bezazlene noći. Pogledah visoko u nebo još jednom i krenem dalje nastavljajući putovanje u beskraj. Kamenčići na stazi, što su se presijavali na mjesečini, bili su poput dijamanata razasuti po površini mora......Odjednom nešto se potpuno promijenilo. Nestala je sva ona lijepa tišina, nebo je obuklo crnu haljinu i stalo plakati nadamnom...U trenu kapljice suza topile su stazu što se nekada lijepo sjajila na onoj mjesečini koje sada više nema. More se mreškalo sve više i više dok nisu nastali sve veći valovi iz kojih su iskakali bijeli anđeli, bjeliji od pjene koja se topila na žalu. Plesali su iznad morske površine....to su bile izgubljene duše nestale djece koja su molila za povratak........
Witchcraft & Wizardry
Društvo čarobnjačkog svijeta temelji se na dvije stvari. Prva i najočitija je naravno da se članovi tog društva koriste magijom.To je urođena sposobnost kojom se mogu izvoditi inače nemoguće stvari. Magija se tokom školovanja, učenjem, pretvara u vještinu. Utkana je u cijeli čarobnjački svijet - u predmete, čarobne štapiće i razna magična stvorenja, uključujući fenikse i zmajeve. Čarolije mogu imati različite efekte,od pronalaženja izgubljenog predmeta i paljenja svjetla do liječenja i ubijanja. Iako se na površini magija čini moralno neutralnom, dobra ili loša namjera čarolije nalazi se u njezinoj srži. Na primjer, kletvu za mučenje, Cruciatus, ne može na pravi način izvesti osoba koja ne uživa u nanošenju boli drugima.
Nazivi vještica i čarobnjak koriste se u čarobnjačkom svijetu gotovo kao zamjena za izraze muškarac i žena. Čarobnjački je svijet nešto idealniji od bezjačkog pa je i izraženija jednakost spolova (spol nije uvjet za bolje izvođenje magije).
Ali zato je tehnološki razvoj daleko iza bezjačkog, ili nam se možda samo tako čini. Ta je 'nerazvijenost' uvjetovana korištenjem magije i činjenicom da bezjačke stvari ne 'reagiraju' baš najbolje na magiju (u najvećem broju slučajeva se pokvare). Ali čarobnjaci su prisvojili neke bezjačke izume kao što su npr. radio uređaji i željeznica. A također možemo primijetiti i razvoj magičnih građevina kroz historiju (Hogwarts zasigurno nije imao kanalizaciju u vrijeme osnivanja). Ali neke se stvari vjerojatno nikada neće promijeniti pa se tako većina čarobnjačkog svijeta koristi sovama kao glavnim komunikacijskim sredstvom, a aparacija i metle draži su im od naših prometnih sredstava.
*~*......On ThE pAtH oF DaRkNeSS......*~*
Život je potekao dalje i došlo je novo vrijeme. Očekivana bol, tuga i patnja te ostaci nekadašnje stvarnosti bili su potpuno mrtvi. Sve što sada možemo očekivati jedino je ostala duboko skrivena tajna u nama...Zastalo je sve živo a koraci smrti uljepšavali su bolan trenutak. Čuli su se zvukovi bola i tihi jecaji patnje a potoci krvi tekli su oko beživotnog tijela koje je visilo o koncu nade za bolji život. Te su noći mrtvo tijelo i njegova duša prohujali u obliku smrti ka nebu.Ostaci zlatne kose sada su potpuno bili natopljeni krvlju a raspadajuće tijelo odavalo je znakove teško provedenih godina zarobljeno u lancima nesretne sudbine. Čuo se onaj smrtni zveket lanaca a vatra je plamtila tako jako da je topila onaj teško skovani metal u obiku rešetaka na vratima ulaza u tamnicu...Ondje su se događale strašne slike morbidnih ubojstava...pisalo je na zidovima,krvlju slijevajući se u pukotine zidina : "I want kill someone..." Urezane mrtvačke glave u prošlost zidina imale su snažnu povijest ali bez dokaza..... Ti zločini bili su previše otkriveni i nije bilo vrijedno vidjeti onu njihovu brutalnu stvarnost koja uopće nije ni postojala....bio je to samo privid,iluzija.....a možda ......su to ipak bila samo stvarna sjećanja jedne osobe!
The lunacy will leave the day......
Kada u srcu prevlada tuga i ostane samo crni trag izbrisanih osjećaja, život postaje bolan i nesretan...samoća i tuga vladaju dušom koja proklinje one sretne dane kojih nije bilo mnogo.. ostaje samo vjera i nada u bolji život koji ne ostavlja toliko patnje iza sebe. Kada bi barem jednim trenutkom mogli promijeniti ono najgore,kada bi maleni tračak svijetlosti obasjavao slomljenu dušu sve bi se činilo ljepšim...ostvarivim. Tuga bi nestala a traci tame bili bi zamjenjeni onom svjetlošću što prodire duboko i u najdublja sjećanja...ostavili bi u magli one osjećaje koji nas vežu uz bol i patnju, nestali bi potpuno...izblijedili bi na mjesečini za hladnih zimskih noći....hladnoća koja boli i ljutito nagriza tijelo kojem je duša potpuno uvenula..ostaje samo promrznuo vihor, sve nestaje u dugu, duboku noć ... ostaje samo bol, tuga, patnja i ništa više... sve je potpuno zamrlo... nada je utihnula a duša će odletjeti u nebo u dugu, hladnu, zimsku noć.....
Misao na vječnost
Dali vječnost uopće postoji ili je to samo malen dio našeg života?! Vječnost je nešto beskonačno i besmisleno, kako svi znamo ništa ne traje vječno pa čak ni ljudi jer oni žive tek jedan dio vječnosti- cjeli svoj život. Možda bi ta vječnost bila monotona te se ništa ne bi događalo, nitko ne bi umirao, rađali bi se oni koji bi voljeli živjeti vječno...Riječ vječno ili vječnost možda uopće nema svoje značenje ili kada izgovorimo tu riječ ona nam zvuči glupo, no ipak trebali bi se zapitati dali možda kada umremo nastavljamo svoj život u vječnosti ili je to samo zamišljena stvarnost nečega što ne postoji. Kada bi živjeli vječno možda se nebi bojali napraviti ono što želimo jer bi znali da nećemo umrijeti, možda bi nam prestali svi strahovi, a možda bi bili samo jedna zarobljena duša u vječnosti......!
* * *
Kada cijeli ovaj život padne u zaborav, ostat će samo sjećanja na prošlost i tamni trenuci onog najboljeg od proživljenog života....Živjet ćemo onoliko dugo koliko želimo....Zaboljeti će svako srce što voli i ona najmanja nit ljubavi puknut će te se rasprsnuti u tisuće noćnih želja....Moramo se nadati i nikada ne sumnjati u to....Jednom kada budemo najmanje očekivali ispunit će nam se i najveća želja te otvoriti putevi mira, zadovoljstva i sreće.....
~*~DrUgA sTrAnA StVaRnOsTi ~*~
"Parapsihologija nije ni spiritizam ni praznovjerje. Ona je pokušaj istraživanja funkcija ličnosti s one strane praga savjesti." G.N.M Tyrrell
Kada bi pomislili na nekog prijatelja koji bi im u isto vrijeme telefonirao, pogodili ime nepoznate osobe, sanjali san koji upozorava na opasnost, osjetili glasove kada su sami, vidjeli "nekog" u sobi u trenutku buđenja. Slučajnosti? Halucinacije? Ili dokaz da postoje nadnaravne pojave? Mnogi smatraju da se parapsihologija može izdvojiti kao zasebna oblast(para) nauke. Ona bi se , prema nekim svojim karakteristikama, prije mogla smjestiti u tajne vještine ili tajna učenja, kao što su spiritizam ili magija. Jer kako je poznato, čovjek je još od prahistorije vjerovao u postojanje duhova i mogućnost da ih prizove, kao što je vjerovao da se budućnost može predvidjeti a sudbina promijeniti.
***I can't control this eeire feeling***
Tamna šuma, hladna i previše tajanstvena, skriva misteriozna bića gdje vladaju životima snova hodajući jezivom stazom prošlih trenutaka koji su ostali u zaboravu... Negdje gdje veličanstvena slika oronulih dvoraca, duboko u bedemima skriva neobične tajne koje su zaspale u snovima, čuje se lagana melodija tankih žica harfe prolazeći kroz zidine i pozdravljajući duhove prošlosti. Na kraju mračne šume gdje se talasa voda u velikom jezeru i grane drveća njišu u ritmu melodije sastali su se noćni elfovi. Laganim plesom uz noćnu melodiju bude zaspale duše kako bi im podarili novi život i odveli ih na sasvim drugu stranu stvarnosti....gdje život ostavlja tragove moćnih sila...
...:::MY DREAM:::...
Čini se da je trenutak mašte zaustavio bolna sjećanja i odveo ih u zaborav. Ime izgovoreno u prošloj noći još se uvijek čuje u tracima mračnog svijetla. Gledam kroz prozor dok slike tmine i usnule ulice odavaju dojam zimske hladne noći Kapljice kiše lebde u zraku i snažnim koracima padaju na tlo te se slijevaju u veću lokvicu na mojoj ulici.Stanem na sredini sobe i razmišljam, zatim odlazim do ogledala a u odrazu mi se ukaže crni anđeo koji je ostao zarobljen u sjećanjima. Tiho mi šapće, mahnem mu i zraka bijele svjetlosti na ogledalu rasprši se u tisuću sitnih oblačića..
